Zrno po zrno pogača, kamen po kamen palača

Važni mali koraci u vaspitanju dece

 

Stara, poznata izreka poručuje da se sve može ostvariti ako se radi osmišljeno i strpljivo.

Većina roditelja želi da njihovo dete jednog dana postane zrela, odgovorna i moralna osoba. Zbog toga je od ključne važnosti za pravilan razvoj deteta učenje, poučavanje, a neki koriste naziv disciplinovanje. Kako će dete poučiti, zavisi isključivo od roditelja. Roditelji imaju na raspolaganju „oruđa za rad“: bezuslovnu ljubav i disciplinovanje.

Samo da se podsetimo, disciplinovanje nije isto što i kažnjavanje. Ta reč, latinskog porekla, u svom korenu ima značenje učiti ili podučavati. Disciplinovanje je, znači, učenje deteta koji su oblici ponašanja prihvatljivi, a koji nisu, kao i da za svoje ponašanje dete mora da snosi posledice, bilo pozitivne ili negativne.

Ako roditelj propusti da od početka reaguje, odnosno poučava dete, time sebi otežava kasnije ispravljanje počinjene štete.

„Zrno po zrno… kamen po kamen…“

Slažemo se, disciplinovanje deteta za roditelje je napor.
Bilo bi lakše kada bi taj „posao“ obavljali samo tada kada su odmorni, raspoloženi i kada imaju vremena – ali je to, nažalost, nemoguće. Najčešće se obavlja u potpuno drugačijim uslovima: u parku, na ulici, prodavnici, pred spavanje, za vreme obroka, tokom vožnje kolima.

 

Zrno

Pre disciplinovanja, treba povesti računa o sledećem:

1. Imajte realna očekivanja.

Primer. Dete vodite u šetnju posle kiše, okolo su primamljive barice… sigurno će uskočiti u prvu. Rešenje: neka ima čizme na nogama.
Ako dete gleda crtać, očekujte da se odazove na poziv za večeru tek kad se završi.
Pustite dete da se igra slobodno u parkiću bez očekivanja da se neće isprljati i oznojiti.

2. Predupredite problem.

Glad, umor, dosada podstiču razdražljivost kod deteta.

Primer: Na duga putovanja poneti dovoljno grickalica i prigodne igračke.
Ako dete juri po super-marketu i moljaka za igračke i slatkiše i to vam smeta, nećete ga voditi sa sobom. Ili unapred možda napravite dogovor za kupovinu jedne do tri stvari.

3. Uskladite stavove i razmišljanja sa partnerom.

Svako dete je „ majstor“ za manipulaciju i svaku moguću situaciju će preokrenuti u svoju korist. Ne dozvolite da sebe i dete dovedete u situaciju da, ako od vas nešto ne dobije, pokuša i dobije od vašeg partnera. I obrnuto, naravno.
Ukoliko se ne slažete sa stavom koje vaš partener ima u vezi sa nečim, ne protivurečite mu pred detetom.

4. Budite jasni.

Primer. Umesto: „Budi dobar!“ detetu možete reći: „Budi tih, igraj se u sobi, tata spava.“

Umesto: „Sredi sobu!“ reći mu: „Pokupi svoje igračke, vrati ih na mesto, a prljave stvari u korpu za veš.“

Umesto: „Lepo se igraj“, reći: „Ne otimaj deci igračke, a loptu ne šutiraj jako.“

5. Neka poruka bude kratka.

Primer. Umesto: „Davide, treba da idemo kući. Idemo kući, rekla sam. Idemo kući, molim te. Hajde, idemo kući. Davide…kući…kući…“, mogli biste reći: „Davide, završi sa igrom, idemo kući.“ Ako David neće, uzmite ga za ruku i povedite kući.

6. Ne komplikujte bespotrebno.

Primer. Umesto: „ Pojedi sve iz tanjira, to je zdravo. Baš sam puno platila. Celo prepodne sam kuvala. Vidi, sestra je sve pojela. Vidi kako si mršav. Od ove hrane mišići rastu.“ Treba reći: „Pojedi koliko možeš, pa idemo da se igramo.“

7. Budite dosledni.

Primer. Kada dete govori ružne reči ili pak opsuje, a vi se jednom smejete, a drugi put ga zbog toga kaznite, tako samo zbunjujete dete. Ono bi moglo da pomisli da je psovanje prihvatljivo, ali da ste vi hiroviti i, ponekad, nepravedni.

8. Uspostavite kontakt pogledom.

Nemojte detetu govoriti dok vas ne pogleda u oči ili na neki drugi način pokaže da imate njegovu pažnju.
Vikanje sa drugog kraja prostorije nema efekta.

9. Obratite pažnju na ton kojim se obraćate detetu.

Ne galamite, ne koristite preteći ton, ne udarajte dete, ne vređajte ga i ne ponašajte se zastašujuće. Naš cilj nije da se dete plaši, već da uradi ono što želimo.

Takođe, ne šapućite i nemojte zvučati neodlučno. Ne ostavljajte detetu mogućnost da se zapita da li zaista mora da vas posluša.

10. Napadnite postupak, a ne dete.

Koristite Ja- poruke umesto Ti- poruke.

Primer. Umesto: „ TI si bezobrazna!“ reći: „ Ljuta sam zato što me nisi poslušala!“
Umesto: „ Ti si šeprtlja!“ Reći: „ Budi pažljiv sledeći put, sporije trči.“

11. Ponuditi izbor.

Primer. Umesto: „ Idi igraj se spremam ručak.“ Reći: „ Dok mama sprema ručak, hoćeš li da gledaš crtani , ili da se poigraš sa novom igračkom?“

9. Vodite računa o ispravljanju štete.

Primer. Ako je namerno dete pobacalo igačke, neka ih i pokupi. Ili pak, ako je nekoga uvredilo, neka se izvini.

Kamen

Lični primer i pohvale su odlučujući tokom svih godina koje provedemo baveći se vaspitanjem deteta, od ranog detinjstva pa sve do kraja tinejdžerskog uzrasta. Njihov značaj veliki je ne samo za usvajanje poželjnih oblika ponašanja, već i za sticanje kompletnih moralnih vrednosti.

Predlažemo neke od tehnika disciplinovanja koje primenjujemo u situacijama u kojima je važno odmah postići rezultat: dete neće da pere zube, besni u parku, ne želi da krene iz igraonice, neće da skupi igračke, udara roditelja, odugovlači sa oblačenjem…

1. Selektivno ignorisanje

Primer. Kada mlađe dete cmizdri, kenjka, koristi ružne reči, duri se, zvoca, svađa se… Šta uraditi? Roditelj ne komentariše, ne pravi kontakt pogledom, okreće se na drugu stranu – ignoriše (ali ne predugo). Kasnije predlaže adekvatnu zamenu. Ako dete prihvati, pohvalite ga.

Primer. Dete u prodavnici plače, histeriše, hoće da mu se kupi igračka. Mama ne obraća pažnju jedno vreme, potom nudi detetu alternativu. „Dođi, kupiću ti sladoled, izaberi ti i za mene. Baš mi se dopalo kako si prošli put izabrala. Hajde da obradujemo i tatu sladoledom.“

Važno je naglasiti da selektivno ignorisanje ne predstavlja ignorisanje deteta, već neželjenog postupka. Čim dete počne da se ponaša prihvatljivo, to pohvaljujemo.

2. Odbrojavanje.

Ima nečeg magičnog u uticaju odbrojavanja na ponašanje deteta. Koristi se u situacijama kada dete neće da završi sa obrokom, izađe iz vrtića, odugovlači sa oblačenjem, pokušava da odloži kupanje, ne dolazi kad ga zovete… Ne razvodnjavajte brojanje dugom pričom, samo brojte: „ Jedan…Dva… Tri!“

3. Skretanje pažnje.

U situaciji kada se dete neprihvatljivo ponaša, pokušajte da njegovu pažnju fokusirate na nešto što će dovesti do prekida. Ova tehnika se bazira na radoznalosti deteta, pa budite kreativni!

Primer. Dete odbija da sedne u kolica, jer zna da to znači odlazak iz parkića. Kenjka i buni se. Mama mu prilazi i pokazuje na nebo: „Jao koliko ptičica! Gde su krenule? Vidi, vidi! Kako lepo lete!“ Dok dete gleda ptice, mama ga smešta u kolica i kreću…

4. Tajm- aut.

Ako je dete izrazito neposlušno i nisu uspele predhodne tri tehnike, vreme je za tajm-aut. Upozorite ga još jednom, ako se stanje ne popravi, odmah primenite tajm-aut. Mesto za tajm-aut može da bude stolica na drugom kraju sobe ili posebna prostorija.
Dete ostaje u tajm-autu onoliko minuta koliko mu je godina. Npr. tri godine tri minuta. U njemu ne sme da se zabavlja, ne razgovara se sa njim, ali treba da mu bude jasno zašto je tamo. Tajm-aut nije prijatan ni za vas ni za dete. Budite dosledni i istrajni. Tajm-aut daje kratak predah roditeljima da povrate samokontrolu, a detetu mogućnost da obrati pažnju na svoje ponašanje.

5. Nagrađivanje.

Ono se koristi kada postoji potreba za saradnju u nekoj konkretnoj situaciji: odlazak kod zubara, primanje vakcine, dugo putovanje… Ne treba nagrađivati dete često, a naročito ne za one situacije koje se podrazumevaju: odlazak u vrtić, kupanje, pranje kose, seckanje noktiju, odlazak kod bake i deke…

6. Uskraćivanje

Ukoliko dete uporno ne sluša, ne sarađuje, treba mu uskratiti neko zadovoljstvo, na primer igranje igrica, gledanje crtaća, Lego – ono što voli da radi. Uskraćivanje treba da sledi odmah ili što skorije po ispoljavanju nepoželjnog ponašanja i mora biti povezano sa vrstom prestupa.

Primer. Dete uporno razbacuje Lego kockice i figurice po kući; rešenje je da mu se ukine Lego igra na dva dana. Srazmerno prestupu, ne treba biti preterano strog, a ni preterano blag.

 

Zrno po zrno… kamen po kamen... došli smo do kraja.

Nije lako sve sprovesti u praksi. Potrebno vam je vreme, strpljenje, kreativnost, vežba… Ali zrno po zrno… kamen po kamen… godina za godinom… Pred vama će biti srećno, zadovoljno, zrelo, odgovorno, moralno, vaspitano dete.

 

Autorka: Tanja Pejovski

Add your thoughts

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *