Mnogi roditelji pripreme dečiju sobu i pre nego što beba dođe na svet. U obzir dolaze pastelne boje, ali i one kontrastnije da beba na vreme uvežba čulo vida. Mnogo se vremena polaže na pitanje hoće li dušek biti od memorijske pene ili žice, da li će u krevecu biti plišanih igračaka ili ne, da li će bebi biti potreban jastuk, koje marke da bude krevetac itd.
Međutim, pravo pitanje je – hoće li beba zaista spavati u krevecu? (O sobi da ne govorimo.)
Drugo pitanje koje novopečeni roditelji mogu da postave je i: Da li činom puštanja bebe u krevet „popuštaju“ u građenju čvrstog temelja kule zvane „roditeljski autoritet“?
Da li je, zapravo, u redu da dozvolite bebi da spava u vašem krevetu?
Odgovor je kratak: DA! Sasvim je u redu.
Istina je da mnoge bebe i majke bolje spavaju kada spavaju zajedno. Naravno, takođe je istina da to nije uvek slučaj i da će mnoge majke i bebe spavati bolje, ako beba noć provede u krevecu.
Ipak, treba imati na umu da nije pogrešno ni jedno ni drugo, da ne postoji bebeća manipulacija, i da “noćna zavisnost“ nije tako veliki problem, kao što možda izgleda. To je vreme kada ste potrebni svom detetu baš na ovaj način. Moglo bi se reći da je to faza u kojoj je dete i noću zavisno od vas, ali kao i svaka faza – prolazna je i ne znači ako zaspite zagrljeni sa bebom (ili mlađim detetom) da će vas ta navika pratiti i u školskom dobu.
Ali, ipak, šta još znači ako vaš bračni krevet postane i bebin krevet? Da li to znači da ste lenji roditelji koji nemaju strpljenja da iznova i iznova prebacuju dete u krevetac?
Jasno je da tekst ne ide u tom pravcu.
Ono što, zapravo, znači deljenje postelje sa bebom je mnogo više od puke predstave o mestu na kome beba spava. Ne radi se samo o mestu – ovom odlukom, mnogo toga se menja. Menja se čitav jedan svet i čitav jedan pogled na svet. Roditelji koji su inače preko dana na raspolaganju, sada to bivaju i noću. Ovo, naravno, ne isključuje i ne umanjuje važnost roditelja koji ne spavaju sa svojom decom, ali odgovaraju na njihove potrebe i noću. Ovo, prosto, znači da ste odlukom da je vaš krevet i bebin krevet, pristali da istražujete – šta je to što najviše odgovara vašem detetu i vama. Možda će dete tražiti da ga zagrlite tako da vam ni mesec dana fizikalne terapije neće pomoći da vratite mišiće u prethodno stanje. Možda će vas dete šutirati i neprestano se oktrivati, pa nećete moći mirno da spavate. Ipak, imajte na umu i veoma važnu činjenicu – spavati u krevetu sa bebom ispod četiri meseca starosti je veliki rizik iz više razloga i ukoliko odlučite da tako mala beba spava sa vama, pripremite se da budete posebno obazrivi.
Pristalice deljenja kreveta sa bebom veruju (a neka istaživanja i podržavaju ta uverenja) da je deljenje kreveta dobro jer:
- Podstiče dojenje čineći noćno dojenje pogodnijim i dostupnijim
- Olakšava umornim majkama da uspostave ciklus spavanja u sinhronizaciji sa bebom
- Pomaže bebama da lakše zaspe, posebno tokom prvih nekoliko meseci, i kada se probude usred noći lakše se ponovo uspavaju
- Bebe imaju više noćnog sna (jer se češće bude sa kraćim vremenom hranjenja, što može povećati količinu sna tokom noći)
- Pomaže roditeljima da povrate bliskost sa svojom bebom nakon što su razdvojeni tokom radnog dana.
Ne sledi lista negativnih stavki, jer postoji samo jedna, ali velika, već pomenuta – moguć rizik po novorođenčad. Zato je bitno da budete dodatno oprezni i ukoliko postoji mogućnost, da nabavite krevetac koji će stajati tik uz krevet, umesto da u tom periodu spavate u istom krevetu sa bebom. Jako je važno da bebe dok spavaju nemaju jastuke, plišane igračke i slično, da ne budu previše obučene i pokrivene.
Kao i za sva roditeljska pitanja, uvek će biti onih koji će odgovarati sa „da“ ili „ne“, sagledavati prednosti i mane, uz neminovna kuđenja i (ređe) bodrenja zbog određenih odluka. Ali kao i sa mnogim roditeljskim dilemama, i ova ostaje u domenu ‘dokle god je bezbedno, osluškujte i izaberite ono što najviše odgovara vama i vašoj bebi, a ne očekivanjima okoline.“