Naslov: Slike iz života zmajeva
Autorka: Beata Krupska
Izdavač: ProPolisBooks
Pred nama je jedan od klasika književnosti za decu, poljske spisateljice Beate Krupske (sa ilustracijama Zbignjeva Larve) iz 1987. godine. Ova knjiga je pre dve godine prvi put prevedena na srpski jezik, u izdanju izdavačke kuće ProPolis Books.
Tada sam i nabavila knjigu. Moj sin je imao tri godine, a negde oko druge smo počeli da se uspavljujemo čitanjem. Obično su to bile knjige sa više slika, a manje teksta, iz kojih je moglo da se razvije nekoliko dodatnih priča, ili da se menja ton čitanja koji bi sledio detetov ulazak u carstvo snova. Međutim, knjiga Slike iz života zmajeva nam je pružila i neke nove perspektive – čitali smo je sa obostranim uživanjem, a Vivi je neprestano tražio još. U mesecima koji su usledili postao je veoma isključiv – čitali smo samo o avanturama ovih simpatičnih zmajeva. To nam je, ujedno, bio i prvi sustret sa romanom za decu, koji je, za divno čudo, držao pažnju nestrpljivog trogodišnjaka.
Kakve su ovo slike?
Živopisne, duhovite, maštovite, očaravajuće, pitke, ponekad nadrealne, ali pre svega – svakodnevne. Zamislimo neku kameru (veštog režisera) koja prati svakodnevicu grupe zmajeva koji su se na svojim (prilično neobaveznim) životnim putevima sreli i postali družina. Onako spontano, baš kao što to i deca umeju. Jer ovi zmajevi, pretpostavljate, nisu neka strašna čudovišta koja se useljavaju devojkama u kuće, pale sela svojim vatrenim dahom ili sa nekoliko glava čuvaju zaključano blago. Ovo su blagi, pitomi, druželjubivi zmajevi koji vole da igraju fudbal, sviraju, uče od kokoške kako se leti; i koji u svoju družinu prihvataju kako druge zmajeve, tako i žabe, Makrauhenje, krokodile, leptire – poručujući time da su razlike savladive i da prihvatanjem drugih i drugačijih stvorenja (odnosno, osoba) svoj život obogaćujemo.
Šta ovu knjigu čini posebnom?
Humor. On je nenametljiv, a vrlo efektan. Na momente ćete, neminovno, “pući od smeha”, ali će vam osmeh na licu stajati neprestano dok budete čitali ovu knjigu. Jedan od ilustrativnih primera:
Na livadu je stupio zmaj. Imao je ružičastu grivu, dugu ljubičastu kosu vezanu u rep na vratu, oko vrata mu je visio termos, a preko ramena je imao okačen saksofon. Znojio se i bio je jako namrgođen. Pogledao je oba zmaja kako leže u senci i još više se smračio.
– Koliko je 36 puta 36? – mrgodno je zarikao.
– Ne znam – odgovorio je Antonije bez razmišljanja.
– Da, on stvarno ne zna – dodao je Vinsent Zmaj.
– Dobar odgovor – zagrmeo je zadovoljno treći zmaj, zaseo na travi pored njih ipočeo da svira saksofon. Ubrzo je prekinuo i kazao: – Možemo da budemo drugovi. Uvek su me plašili zmajevi koji znaju koliko je 36 puta 36. Smatram da takvo znanje dokazuje nedostatak mašte.
– Ali mi nemamo maštu – pobunio se Antonije.
– Ne umemo da zamislimo ništa što ne vidimo ili ne opipamo.
Treći zmaj je nakratko zasvirao na saksofonu, a onda je zapitao:
– A možete li da zamislite moju muziku?
– To ne moramo da zamišljamo. Vidi se – promumlao je Vinsent Zmaj. – Kad si počeo da sviraš, lepo su se videli narandžasti leptiri kako skakuću po debelom, mekom dušeku, zatim su se zeleni slepi miševi upetljali u pletene ležaljke, na kraju je doleteo Ćelavi Pas, nakašljao se, popio flašu oranžade i počeo da se smeje na sav glas, a onda je sve nestalo.
– Stvarno, tako je bilo – potvrdio je Antonije. – Video sam svojim očima.
Treći zmaj se podigao na šape, klimnuo glavom tako silno da mu se ružičasta griva raspršila po čelu, I rekao:
– Zovem se Zigmuntov Zmaj i nameravam da postanem vaš doživotni prijatelj, hteli vi to ili ne.
Ovaj poduži primer nije tek reprezentativan citat, ili isečak pomoću koga biste mogli da zaključite o kakvom je humoru reč. On, svakako, služi i tome, ali ne samo tome. Iz ovog dela otkrivamo kakva je priroda ovih zmajeva, koliko je simpatična njihova neposrednost, neiskvarenost i ponekad, naivnost. Oni svet uzimaju onakvim kakav jeste, kakav se daje, i sve svoje vizije i strahove osećaju kao sastavni deo tog sveta. To su sve kvaliteti koje i deca u sebi nose.
Zašto će deca da zavole ovu knjigu?
Ovaj prikaz sam započela pričom o ličnom sustretu sa knjigom. Moje trogodišnje dete je dva meseca tražilo da čitamo samo Slike iz života zmajeva. Povremeno bi se nasmejao, često je crtao Makrauhenju i obogatio vokabular. Ipak, da li je ovo knjiga za trogodišnjake? Kao i kod svake dobre literature, nije naodmet i ovde napomenuti da ograničenja u pogledu uzrasta – nema. Neko bi rekao da ovo nije knjiga za trogodišnje dete, ali je moje dete tih godina s pažnjom pratilo radnju i samo završavalo rečenice. Istina je da će starija deca u knjizi otkrivati nove slojeve iz kojih će učiti, ali će se, pre svega, zabaviti i nasmejati.
Šta je roditeljima zanimljivo u ovoj knjizi?
Opet humor. I reminiscencije. Zanimljiva radnja. Dečji osmesi dok čitaju knjigu.
Roman Beate Kupske već trideset godina oduševljava decu i roditelje, i u pravom smislu reči je dečji klasik. Ovo je vesela knjiga koja će izmamiti osmeh svakome ko je bude uzeo u ruke. Lako je poistovetiti se sa zmajevima, žabama, ćelavim psima i drugima jer oni, iako su često neposredni, blagi, veseli, umeju da budu i namrgođeni, grubi, ljuti i uplašeni. Sve emocije su prisutne i sve su dozvoljene u ovoj šarolikoj knjizi.
Knjigu možete naći na sajtu izdavačke kuće ProPolis Books , kao i u njihovoj knjižari.
Prikaz: Milena Ilić Mladenović