Princeza Babura
Nekada davno, u jednoj zemlji, živela je kraljevska porodica: tata Kralj, mama Kraljica i njihova ćerka, Princeza Julija.
Princeza je bila veoma pametna i izuzetno lepa devojka. Poput ostalih princeza iz drugih kraljevstva, i Princeza Julija je vodila veoma zanimljiv život. Često je putovala, školovala se kod kuće. Nakon obaveznih časova sa guvernantom, svirala je klavir, šetala po parku, brinula o svom ljubimcu, slikala, vezla itd. Ali naša Julija imala je jednu lošu naviku. Da, da princeza, a loša navika. U slobodno vreme često je čačkala nos. U početku je to bilo ponekad, ali iz dana u dan, Julija je to sve češće radila. Čačne levom, pa desnom rukom, pa opet levom… Razume se, čim bi je videli da čačka nos, roditelji su je opominjali… Kako to nije pristojno, Kako to ne priliči jednoj princezi i slično.
Na žalost, Princeza ih nije slušala. Kako su dani prolazili, Princezin nos je zbog silnog čačkanja počeo da menja i oblik i boju. Bio je sve veći i širi i crveniji. Dvorjani su joj zbog velikog nosa dali nadimak Princeza Babura. Naravno, krišom su je tako nazivali i podsmevali su joj se. Roditelji su bili očajni. Kukali su: Jadna naša ćerka! Kako će se udati sa takvim nosem? Govorili su joj: Više nisi lepa kao pre! Ostavi se čačkanja! Uposli svoje prste, češljaj kosu, beri cveće, sviraj, vezi… Ali uzalud. Princeza je nos čačkala, a on je rastao, širio se i crveneo.
Jednoga dana, dok se Princeza šetala po kraljevskom parku i brala cveće, srela je baštovana i njegovu decu.
Dobar dan – reče baštovan.
Dobar dan – uzvrati Princeza.
Dobar dan Princezo Baburo!
Molim!? – povika Princeza.
Princeza Babura! Princeza Babura! – vikala su deca.
Ja, ja sam Princeza Babura!?
Uplakana, otrčala je u svoju sobu i zaključala vrata. Mama Kraljica i tata Kralj su bili veoma zabrinuti. Tešili su je, savetovali, hrabrili rečima: Ne brini. Proći će! Prestani da čačkaš nos!
Nakon susreta sa baštovanom i njegovom decom, kada je shvatila da je njen nos zaista poput paprike babure, odlučila je da izbaci ovu ružnu naviku iz svog života.
Bližilo se vreme Prolećnog bala. Pozvana je i Princeza Julija. Pripremala se za taj uzbudljiv događaj.
Na balu su bile prisutne sve princeze i dvorske dame iz raznih zemalja, takođe i prinčevi, lordovi, vitezovi. Princezi Juliji je prišao jedan lep i stasit Princ Mihajlo. Dok su plesali, razgovarali su i naravno, pogađate – zaljubili su se! Nakon nekoliko meseci upoznavanja, Princeza Julija i Princ Mihajlo su se venčali.
Prošlo je nekoliko meseci. Princeza Julija i Princ Mihajlo su se vratili sa putovanja i došli u posetu princezinim roditeljima. Izašli su da se prošetaju po parku. Sreli su ih baštovan i njegova deca.
Dobar dan!
Dobar dan! – Pozdravili su se.
Princeza se počela smejati. Šta je tako smešno? – Upitao je Princ. Nakon kratkog ubeđivanja, Princeza je ispričala svoju tužnu i ružnu priču o sebi, tačnije o svom nosu, nadimku. Princ se nasmeja i reče: Volim te Baburice moja! Zatim se saže i poljubi je u maleni i lep nos.
Autorka: Tanja Pejovski, vaspitačica
Bravo za vaspitačicu autorku😊❤️